prvo pitanje da li je bolje. jeste - farma je gledanija od dnevnika, jer je dnevnik prestao da bude farma.
drugo pitanje je da li je teže. jeste, teže je zato što je peti oktobar tačka otrežnjenja ili barem početka istog. a trežnjenje je bolan proces: prvo ti je muka, onda si žedan, na kraju si umoran i možeš samo da spavaš.
uprkos toj boli, ipak je bolje biti trezan. dosadnije je, slažem se, ali barem nemaš posle kajanje zbog postupaka i manjka sećanja o događajima iz netreznog stanja. kajanje je tu itekako teško, jer podrazumeva susret sa sobom.
ne slažem se sa većinom da su očekivanja izneverena, i imam pravo na to jer je očekivanje individualno. moja su očekivanja ispunjena jer sam upravo i očekivao da će svako ko bude došao na vlast u srbiji ma koliko pošten bio biti ubrzo uvučen u sve te priče, afere, korupcije.
ovo što smo mi osvojili od slobodana milosevića u smislu tehnike vlasti je toliko primamljivo da je teško odreći ga se. stoga mi danas imamo vlast koju čini koalicija iz petoktobarske perspektive gledanja poprilično neprirodna, mada ne i nelogična.
da li ima greške? pa ima je, ali to nije greška u petom oktobru, već je sistemska postavka: kada se vlast valja ulicama, nju uzima onaj koji je najjači, a najjači je onaj koji ima oružje i spreman je da ga upotrebi. greška je vlasti dosovske što se ona pouzdala u tuđe oružje verujući da ga kotroliše. pokazalo se da je ta greška najskuplje plaćena a da oružje po pravilu kontroliše samo sebe.
kuda dalje? pa kuda mora. nadam samo treznije jer i dalje verujem u mogućnost saznanja na osnovu sopstvenog iskustva.
No comments:
Post a Comment