pre svega, prenosi skupstine uvedeni su nakon devetog marta devedeset prve. sećam se tog prvog prenosa 11. marta 1991 uveče. prenos je trajao celu noć. keva, ćale i ja smo ga gledali ne trepćući misleći da gledamo istoriju. to je bio onaj prenos sa "pričom tužnim krajem", sa slobom unkovićem i "dajte da ćujemo tužan kraj" i na kraju sa živoradom igićem i čuvenim "drugovi iz opozicije mi se sa vama vijamo celu noć". na ulici su bili studenti predvođeni lečićem i žaretom jokanovićem, nikačević (onaj što je posle otimao 92-ojku) je prenosio studentske zahteve, a vuk je bio zatvoru. tog dana je bio i prvi kontramiting, a pokojni patrijarh pavle je zvao studente da se raziđu a oni ga izviždali.
nekako u to vreme prenos skupštine je bio jedini mogući tv program: bio je aktuelan, za razliku od dnevnika i relativno otvoren i za drugo mišljenje i generalno zabavan jer se ona šačica opozicionih poslanika borila za nešto što sam tek mnogo kasnije naučio da se zove awareness. oko nas se sve raspadalo, svi su pričali samo o politici, na slavama su rešavana vekovna pitanja i bistren nacionalni interes i naprosto ako si želeo da budeš u toku, skupština je bila tu.
pride, to je bio jedan od pet programa na raspolaganju: pink je još uvek bio tonski studio u zemunu, a braća karić još uvek nisu otkrili tv sklonosti, na politici od tijanića nije bilo ni traga ni glasa, a studio b je patio od decijih bolesti od kojih se izgleda tek skoro delimično izlečio.
kao sto rekoh to bilo tada - pre skoro dvadeset godina.
danas klincima od 16 godina ne pada na pamet da priđu blizu kioska na kome se prodaje "politika" a kamo li da to prate. o skupštini slabo da kad i misle a kad misle čini im se da tamo sede neki likovi koji žive kao bubrezi u loju.
njihovi roditelji nemaju vremena da pogledaju ni vesti jer ili jure posao ili jure za poslom, a uveče se zakucaju u fotelju i uz ladno pivce gledaju kroz tv ili po čitav dan isti drže uključen po principu radio ne radio svira ti tv. usput se baci po koji pogled na farmere i to je to, a do skupstine im je kao do lanjskog snega ili jos gore kad je vide na ekranu samo požele da više nikada ne glasaju ni za koga ko tu sedi i troši njihov novac.
cini mi se da bi razlaz rtsa i skupštine bio u obostranom interesu - skupština bi počela da se bavi onim za šta je plaćena a ne da se bavi političkim tv marketingom, jer za to em nije plaćena em brate i ne zna to da radi - iz izbora u izobre im pada legitimitet, dok bi rts konačno mogao da se ozbiljno pozabavi sređivanjem programske sheme drugog programa - čiji sadržaji itekako nedostaju na tv ponudi - umetnički filmovi, spoljnopolitičke emisije, obrazovni program su nešto što tv čini korisnom a ne samo samo kutijom kojom se špijunira tuđi život.
ja moram da priznam da sam taj obračun duga sa koji je tijanić otišao kod slavice shvatio više kao primer toga šta skuština košta rts a ne kao egzaktan dug. čini mi se da ga je tijanić tako i predstavio, svestan da od tih para nema ništa, a to i nema baš neke veze sa imanjem ili nemanjem ugovora jer račun na koji se izkaže pisani prigovor u roku od osam dana od prijema istog ima isti značaj kao i ugovor.
No comments:
Post a Comment